Otvorenje izložbe „Izbor iz Zbirke Antun Motika“ 6. studenoga u 18 sati u Gradskoj galeriji Pula

U petak, 6. studenoga 2026. godine u 18 sati, u Gradskoj galeriji Pula (Kandlerova 8) otvorit će se izložba „Izbor iz Zbirke Antun Motika“.

Izložba je dio redovitog programa Gradske galerije Pula, kojim se kontinuirano predstavlja i promovira umjetnička ostavština Antuna Motike, jednog od najznačajnijih hrvatskih umjetnika 20. stoljeća. Kroz tradicionalno izlaganje odabranih djela iz donacije Antuna Motike publici se pruža prilika za upoznavanje s različitim razdobljima njegova stvaralaštva, ali i s manje poznatim segmentima njegova umjetničkog razvoja.

Ova izložba još je jedna prilika za približavanje bogatstva i raznolikosti Motikina stvaralaštva te za sagledavanje njegova umjetničkog puta, od ranih likovnih pokušaja do zrelih i eksperimentalnih istraživanja koja ga svrstavaju među najosebujnije umjetnike svoga vremena.

Izložba „Izbor iz Zbirke Antun Motika“ može se razgledati u Gradskoj galeriji Pula od 6. do 23. studenoga 2026. godine.

Donacija Antun Motika

Mjesto rođenja, djedova kuća i očeva vinarija u ulici Giovia br. 42 u Puli bili su, između ostalog, zametak interesa Antuna Motike za lijepu umjetnost. Dvorišta tih susjednih kuća i mali voćnjaci, u kojima je život promatrao ležeći potrbuške na tratini, iz žablje perspektive, ne samo da su ga fascinirali već su mu rasplamsavali maštu do te mjere da je imao potrebu motive bilježiti olovkom ili bojom na papiru ili ih jednostavno modelirati u zemlji. Iz naoko nevještih i slabašnih prstića naprosto su „izlazile“ slike koje nije moglo napraviti baš svako dijete. Antun je s lakoćom slikao, crtao i oblikovao.

Slijedili su Žminj i ponovno Pula te Pazin (gimnazija), kada Antunova darovitost biva zamijećena od slovenskog slikara, grafičara i muzikologa Saše Šantela, koji mu nije bio samo profesor prostoručnog crtanja već i mentor na putu do Likovne akademije u Zagrebu. Prije toga dogodila se Rijeka (gimnazija na Sušaku), ali ponovno u „rukama“ Saše Šantela.

Iz tog pretakademijskog perioda, odnosno iz vremena osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja, sačuvano je nekoliko djela (slika i crteža), danas dokumentarne vrijednosti, koja su sastavni dio donacije dr. Dušana Motike, nećaka pokojnog slikara. Nažalost, mali kipići rađeni u glini nestali su prilikom selidbe iz Pazina u Rijeku.

Antun Motika pokazivao je sklonost i prema kiparstvu. Studij i započinje kod profesora Rudolfa Valdeca, da bi se u drugoj godini preusmjerio na slikarstvo.

Donirana djela dokumentarnog značaja one su karike u razumijevanju umjetničkog stasanja Antuna Motike koje nam olakšavaju pristup analizi zrelijih radova, posebno u razumijevanju sklonosti prema modeliranju, eksperimentiranju i istraživanju svjetlosnih efekata, kako u slici tako i u skulpturi.

Akvareli, gvaševi i tempere, a manje ulja, nastali u razdoblju od 1929. do 1940. i kasnije, svrstavaju Antuna uz bok europskih postimpresionističkih intimista. Naročito se to odnosi na slike nastale nakon njegovih boravaka u Parizu (1931. i 1935.). Nekoliko slika iz tog razdoblja nalazi se u zaprimljenoj donaciji i sve njih karakteriziraju prozračnost, punina svjetla, jednostavnost motiva, maksimalno reducirana boja i neka nostalgična atmosfera.

Crteži većeg formata, a radi se o tisuću petsto pedeset crteža i skica, Motiku predstavljaju kao izuzetno modernog, čak i premodernog umjetnika za vrijeme u kojem je živio. Najveći dio čine skice i predlošci za realizaciju skulptura u staklu i keramici. Otvaranjem stalnog postava i galerije Antuna Motike na nekoliko stotina kvadrata, ovi će crteži i skice predstavljati pravo otkriće široj javnosti, a likovnim pedagozima poslužiti kao mjesto održavanja praktičnog rada sa školskim i studentskim naraštajem. Na jednom mjestu moći će se vidjeti punoća akademijskog crteža, od reduciranja čvrste linije, pojednostavljenja motiva pa sve do stišanih naznaka crtanog oblika koji osjećamo i tamo gdje je linija nestala. U vrijeme eksperimentiranja crteži mu prerastaju u čiste apstraktne forme.

Donaciju čine još četiri skulpture, dvije u staklu i dvije terakote, pet većih i deset manjih medalja u bronci, dvadeset aluminijskih folija i pedeset slikarskih eksperimenata.

Izuzetnu dragocjenost predstavlja i dvadeset otkupljenih albuma, od kojih 13 s crtežima malog formata, 4 s fotokolažima, 1 album fotoeksperimenata i 2 ilustrirane priče („Crvena brada“ i „Put na mjesec“), koje su nastale u pazinskoj gimnaziji.