EKSKLUZIVNA IZVEDBA SOFOKLOVE ANTIGONE TEATRA ULYSSES U MALOM RIMSKOM KAZALIŠTU

Unatoč kolebljivim vremenskim uvjetima i publikom pod kišobranima u prvim minutama predstave, u već danima rasprodanom Malom rimskom kazalištu sinoć je izvedena Sofoklova Antigona. Predstava u koprodukciji Kazališta Ulysses i sarajevskog MESS-a (Međunarodni teatarski festival MESS) pretposljednji je događaj ovogodišnjeg Pulskog kulturnog ljeta.

Predstavu „Antigona – 2000 godina kasnije“ režirala je Lenka Udovički, dramaturginja je Željka Udovičić-Pleština, a jučerašnja izvedba jedina je koju će Kazalište“ izvesti ovoga ljeta.

Ova suvremena interpretacija Sofoklove tragedije vječna pitanja sukoba osobne savjesti i državnih zakona, smješta i u suvremeni kontekst. Ključna pitanja koja postavlja jesu: „Koja je razlika između zakona i pravde?“, „Tko određuje granicu između anarhije i totalitarizma?“, „Može li odluka žene biti iznad muškarčeve?, „Jesmo li bića razuma ili emocija?“...

 „Ratovi neprestano uzimaju žrtve i danak, obitelji neprestano pate, a pitanja onih koji su na pravoj ili pogrešnoj strani aktualna su od prapovijesti naovamo“, naveli su iz Kazališta Ulysses u najavi predstave.

Ona je, podsjetimo, premijerno izvedena 15. kolovoza 2015. godine u tvrđavi Minor na Malom Brijunu, i to u sklopu 15. sezone Kazališta Ulysses. No ni deset godina nakon premijere nije izostao veliki interes publike, kao ni oduševljeni pljesak i ovacije na samome kraju prohladne srpanjske noći.

Udovički i Udovičić-Pleština Antigonu su na scenu donijele kao dvije isprepletene priče. Jedna je ona iz starogrčke Tebe u kojoj glavna junakinja dolazi iz vremena rađanja europske civilizacije, te istom ljubavlju voli oba svoja brata; onoga koji se borio na „pravoj“ strani i onoga koji je pao boreći se na onoj drugoj, „krivoj“. Vođena ljubavlju i savješću Antigona želi, zabrani  unatoč, pokopati brata Polinika, iako joj njezina sestra Izmena već u prvom njihovom dijalogu na ovu temu sugerira: „Moramo biti razumne! Antigona, mi smo žene!“.

Druga, suvremena obitelj, čiju su priču redateljica i dramaturginja razvile iz autentičnih dokumenata, želi pak pokopati sina nestalog u ovom zadnjem ratu i pronađenog u masovnoj grobnici, i to unatoč birokratskim i inim apsurdima koji takvu želju neprestano prate. 

Obje obitelji traže pravdu, a sve ne bi li pronašli nekakav završetak i katarzu doživljene traume.

Fragmentarna dramaturgija ove predstave omogućila je tako miješanje prostora i vremena na istoj sceni, no ono je razumljivo u svakom trenutku, a čemu poprilično doprinosi izvrsna glazba Nigela Osbornea i jak scenski pokret glumaca te članova kora. Potonji pak svojim intervencijama upotpunjuju, a donekle i pojašnjavaju tijek radnje i dijaloga.

Uz ekskluzivni povratak Antigone na repertoar, vidljivo je kako se svijet od premijerne izvedbe nije mnogo promijenio. No, još je upečatljivije kako se neki segmenti društva nisu promijenili niti nakon 2000 godina, osim što u suvremeno doba za nestalima i preminulima tragamo uz pomoć novijih znanstvenih metoda i analiza primjenjivih u procesima ekshumacije i identifikacije. Pri tom u tim postupcima sudjeluje čitav niz stručnjaka, međunarodnih institucija i sudova te dakako medija. No, i danas smo, kako se moglo čuti na samome početku predstave „željni krvi, pljačkanja i rata“, a prema posmrtnim ostacima preminulih, ako se ne radi o „našima“, odnosimo se kao prema kakvim suhoparnim statističkim popisima pronađenih predmeta.

U obje priče nastupaju isti glumci. Uvjerljiva i snažna Maja Izetbegović igra Antigonu ili jednu od sestara koja, unatoč svim birokratskim preprekama i apsurdima, pokreće obitelj u potrazi za ubijenim bratom. U ulozi Kreontove žene ili shrvane majke je Katarina Bistrović Darvaš koja tumači i Hemonovu majku Euridiku; u obje uloge težak teret žene natjerane na šutnju i nemoć prenosi s mnogo emocija. Antigoninu sestru Izmenu te sestru žene koja traži ubijenog brata igra pak Dženana Džanić, Rade Šerbedžija sjajan je kao njihov otac odnosno Kreont - vladar u Tebi, Jokastin brat i Antigonin i Izmenin ujak. Ermin Bravo igra Hemona - sina Kreonta i Euridike, te Antigonina zaručnika, ali i sina sestara “suvremene Antigone”, dok je ekspresivni Damir Urban slijepi prorok Tiresija. Zborovođa je Jelena Lopatić, a Dječak Vedad Suljagić.

„Kad ste čuli da bogovi štite izdajnike?“ pita se Kreont retorički, saznavši kako je Antigona ipak uspjela u svom naumu da pokopa brata. Izetbegovićkina izvedba Antigone vrlo je snažna, odvažna, na momente i drčna. „Za ljubav, ne za mržnju, ja sam rođena” njezina je čuvena replika, na što joj kor repetitivno odgovara: „Ni za jednu generaciju nema izlaza!“.

I dok Kreont i njegov sin Hemon raspravljaju o Antigoninoj budućnosti, sin se ocu suprotstavlja riječima: „Država ne pripada vladaru!“. No, sudbina Antigone, kojoj su jedne od zadnjih riječi bile „Griješila sam protiveći se grijehu“, zapečaćena je. Bit će živa u kamen zazidana.

Na prijevodu teksta radila je Svetlana Slapšak, suradnik na tekstu je Miljenko Jergović, kostimografkinja Bjanka Adžić Ursulov, a scenografkinja Mirna Ler. Za video koji je konstantno i detaljno pratio sva događanja sa scene zadužen je bio Martino Šesnić, a za nadasve dojmljivu koreografiju Ivana Kalc. Svjetlo je oblikovao Andrej Hajdinjak, a zvuk Davor Rocco.

Kor su zatim činili odlični Emir Mulalić, Darja Badnjević, Aleš Kranjec, Mario Jovev, Maja Ožegović, Lovro Juraga, Marko Braić, Ana Marija Brdjanović, Tonka Mršić, Tonka Bušić, Martin Grđan i Gala Nikolić.

Valja svakako napomenuti kako u prostoru pulskog Malog rimskog kazališta, od antike do sinoć, nije izvedena nijedna kazališta predstava izuzev prošlogodišnjih Metamorfoza inspiriranih djelom jednog od najvećih rimskih pjesnika Ovidija, u sklopu 30. PUF-a.

Pulsko kulturno ljeto 2025 završava u rujnu. U čast 200 godina od rođenja Johanna Straussa ml., u Malom rimskom kazalištu Johann Strauss Capelle Wien upriličit će koncert ovom velikom kompozitoru u čast. Cjelovečernji spektakl kojim se slavi rođendan "kralja valcera" održat će se u četvrtak, 4. rujna.