Pokretna kulturna dobra u gradu Puli

Izvor: Grad Pula - Strategija razvoja

Pokretna kulturna dobra grada Pule treba sagledati u duhu odredbi Zakona o očuvanju kulturnih dobara može biti zbirka predmeta u muzejima, galerijama, knjižnicama i drugim ustanovama, kao i u drugim pravnim osobama te državnim i upravnim tijelima uključujući i kod fizičkih osoba, crkveni inventar i predmeti, arhivska građa, zapisi, dokumenti, pisma i rukopisi, filmovi, arheološki nalazi, antologijska djela likovnih i primijenjenih umjetnosti i dizajna, etnografski predmeti, stare i rijetke knjige, novac, vrijednosni papiri, poštanske marke i druge tiskovine, dokumentacija o kulturnim dobrima, kazališni rekviziti, skice, kostimi i sl., uporabni predmeti (namještaj, odjeća, oružje i sl.), prometna i prijevozna sredstva i uređaji, predmeti koji su značajna svjedočanstva razvitka znanosti i tehnologije. Grad Pula posjeduje ili koristi vrijedna pokretna kulturna dobra, pa će se neka od njih u nastavku predstaviti, kako sadržajno, tako i kriterije i izvore njihova financiranja.

Zbirka umjetnina grada Pule nastala je kao logičan slijed utemeljenja galerijske djelatnosti čiji začeci sežu u 1970. godinu kada je otvoren prvi gradski izložbeni prostor. Od 1972. godine vrijedna se umjetnička djela otkupljuju ili ih umjetnici daruju Zbirci. Danas Zbirka umjetnina Grada Pule nam pravnu osobnost već postoji kao dio Upravnog odjela za društvene djelatnosti, Odsjek za kulturu Grada Pule. Zbirka umjetnina Grada Pule smještena je na III katu zgrade Istarskog narodnog kazališta –Gradskog kazališta Pula i raspolaže sa 129 m² čuvaonice i 16 m² uredskog prostora. Umjetnički fond podijeljen je na tri zbirke, Zbirku istarskih autora, Umjetničku zbirku i Zbirku Antuna Motike.

Zbirka istarskih autora sastoji se od slika, skulptura, grafičkih mapa, grafika, crteža, umjetničkih fotografija i keramike, autora istarske provenijencije iz vremenskog razdoblja od 60. -tih godina XX stoljeća do današnjih dana. Najzastupljeniji je materijal platno, papir i kamen. Za sada broji 424 inventirana umjetnička predmeta. Umjetnička zbirka sastoji se od 113 inventiranih jedinica, djela autora sa područja bivše države, a sastoji se od slika, grafika, crteža, skulptura i grafičkih mapa. Djela su iz razdoblja od 60. -tih godina XX stoljeća do danas. Najzastupljeniji je materijal platno, papir i kamen. Godine 2006. Zbirka umjetnina grada Pule obogaćena je donacijom zbirke djela najeminentnijeg pulskog i istarskog te jednog od najznačajnijih hrvatskih slikara 20. stoljeća Antuna Motike.

Zbirka Antun Motika sastoji se od djela dokumentarne vrijednosti iz Motikinog pred akademijskog razdoblja, potom akvarela, gvaševa, tempera i ulja nastalih od 1929. do 1940. i kasnije, crteža većeg formata od kojih najveći dio otpada na skice i predloške za realizacije skulptura u staklu i keramici. Donaciju čine još i četiri skulpture, medalje u bronci, aluminijske folije i pedeset slikarskih eksperimenata. Poseban segment zbirke čini dvadeset albuma s crtežima, fotokolažima, fotoeksperimentima i dvije ilustrirane priče nastale u pazinskoj gimnaziji. Radi se o ukupno 1784 inventirana predmeta sa 6316 jedinica. Predstavljanje pulskog dijela Motikine ostavštine ostvaruje se u ciklusima, postupnim odabiranjem i oblikovanjem izložbenih cjelina nakon stručne obrade i opremanja djela za javnu prezentaciju. Djela se izlažu u novouređenoj Gradskoj galeriji Pula.

Dobra koja se čuvaju pod ingerencijom Sveučilišne knjižnice u Puli (Sveučilišta Juraj Dobrila) jesu:

• Spomen soba glazbenika, kompozitora Antonija Smareglia na trgu Forum,
• Spomen soba Mate Balota (Mijo Mirković) u zgradi same knjižnice,
• "Mornarička knjižnica" – pokretni spomenik kulture RH iz fonda zbirke "Histrica" u zgradi Doma oružanih snaga
• Donacije znamenitih Istrana kao što su Matko Rojnić i Tone Peruško,
• Zavičajna zbirka Histrica.

Spomen soba Antonio Smareglia. Prigodom 150. obljetnice rođenja istarskog skladatelja Antonija Smareglije, 5. svibnja 2004. godine otvorena je skladateljeva spomen-soba u njegovoj rodnoj kući u Puli. Uređenje spomen-sobe financirali su talijanska Regija Veneto, Istarska županija i Grad Pula. Izloženu dokumentarnu građu o A. Smaregli poklonili su skladateljeva kći, pok. Silvia Smareglia, njezina djeca, pok. Silvano Smareglia i Adua Smareglia Rigotti, te njezine unuke Annamaria Smareglia Borgioli i Mariarosa Rigotti Longo. Svoje radove posvećene Smaregli darovali su kipar Alfredo Sficco, slikar i kipar Gualtiero Mocenni i drugi autori. Sveučilišna knjižnica u Puli upravlja Spomen-sobom i arhivskom građom koja je posvećena A. Smaregli. Stalni postav izložbe smješten je u jednoj prostoriji u prizemlju skladateljeve rodne kuće. Izlošci (pisma, fotografije, partiture, audio zapisi, publikacije, slike, grafike i dr.) upoznaju posjetitelje sa skladateljevim životom i djelom. Izložena su i umjetnička djela posvećena skladatelju, a posjetitelji mogu slušati, odnosno gledati, zvučne i video zapise pojedinih njegovih skladbi.

Spomen soba Mije Mirkovića - Mate Balote je 1978. godine inicirana donacijom iz ostavštine Mije Mirkovića – Mate Balote. „Na temelju dogovora sinova Mije Mirkovića, predstavnika Naučne biblioteke i Socijalističkog saveza radnog naroda Pule, 28. kolovoza 1978. godine Zbor radnika Naučne biblioteke donosi Odluku o ovlaštenju članova kolektiva za preuzimanje ostavštine „Mije Mirkovića“, koja će biti smještena kao memorijalna zbirka u Naučnoj biblioteci u Puli“. 2009. godine Knjižnica izlazi u susret nasljedniku i njegovoj želji da građa bude vraćena u sobu u koju je prvobitno postavljena, a potom, iz objektivnih razloga, preseljena u drugu. Sticajem nekih sretnih okolnosti i angažmana zainteresiranih, kako pojedinaca, tako i ustanova, prvenstveno Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli i Grada Pule, došlo je do realizacije stare ideje da se građa nanovo pregleda, signira i popiše u elektroničkom obliku, te tako postane lakše dostupna pretraživanju, za što su izdvojena programska sredstva Grada Pule. U arhivi Sveučilišne knjižnice (tadašnje Naučne biblioteke) nema starog ugovora o ovoj ostavštini; postoji jedino popis preuzetih publikacija i predmeta, te dva dokumenta iz rujna 1978. godine - „Odluka o ovlaštenju članova kolektiva… za preuzimanje ostavštine „Mije Mirkovića“ i dokument o preuzimanju biblioteke „Mije Mirkovića“ uz koji se Mirkovićevoj obitelji dostavlja prijepis spiskova.

Kod ponovnog otvaranja Spomen-sobe svibnja 2009. god. potpisan je ugovor između Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, čija je sastavnica Sveučilišna knjižnica, i nasljednika, koji je popraćen popisom inventara i ažuriranim popisom literature. Ostavština Mije Mirkovića se sastoji od 4166 svezaka knjiga i periodike, te originalnog inventara iz njegove radne sobe: 5 polica i 2 ormara za knjige, radnog stola, pet manjih slika (od kojih su 4 reprodukcije), starog radio prijemnika, krletke i nekoliko manjih predmeta uporabnog pribora na radnom stolu. Građa iz Ostavštine je popisana u elektroničkom obliku i kao takva je pretraživa. Kako je Spomen-soba otvorena za obilazak svaki radni dan, a uz najavu je moguće i vodstvo, ažurirani popis literature upotpunjuje informaciju o ostavštini.

Zavičajna zbirka "Histrica" sadrži djela o Istri, djela autora iz Istre i djela koja su do g. 1945. objavljena u Istri. Početni dio fonda zbirke nastao je izdvajanjem iz fonda Biblioteca Provinciale dell'Istria 1950-ih godina. Zbirka sadrži oko 15.000 svezaka monografija, oko 2.200 svezaka časopisa i 384 naslova novina. Oko 80% fonda čine publikacije s područja duhovnih znanosti, posebno povijesna građa (oko 35% fonda). Publikacije objavljene do g. 1945. pretežito su na talijanskom jeziku (budući da je Istra od 1918. do 1943. godine bila u sastavu Kraljevine Italije), a manjim dijelom na hrvatskom i na njemačkom jeziku, dok je većina kjižnične građe koja je objavljena nakon g. 1947. (kada je Istra priključena Hrvatskoj) na hrvatskom jeziku. Iz 16. stoljeća je oko 100 naslova knjiga. Između ovih ističemo 27 naslova (u 34 sveska) tzv. Flacijana - djela Matije Vlačića Ilirika (Mathias Flacius Illyricus, 1520. -1575.), rođenog u Labinu, koji je u Njemačkoj djelovao kao reformator (npr. Clavis Scripturae sacrae, Basel 1580. -1581.).

Mornarička knjižnica (Marine-Bibliothek) - od kraja 19. stoljeća nazvana K. u. k. Marine-Bibliothek (Carska i kraljevska Mornarička knjižnica) - osnovana je u Veneciji 1802., pri vrhovnom zapovjedništvu austrijske Ratne mornarice. Njezino osnivanje potaknuo je austrijski nadvojvoda Karl (1771-1847), ministar mornarice i rata, poklonom temeljnog fonda od 20 sv. Veći dio sačuvanog fonda (oko 20.000 sv.) Republika Austrija je 1975. poklonila Puli, gdje je dodijeljen Sveučilišnoj knjižnici. Dio fonda (oko 11.000 sv.), zajedno s inventarnim knjigama, ostao je u knjižnici Austrijskog državnog arhiva (Bibliothek des Österreichischen Staatsarchivs) u Beču. Godine 1992. registrirana je kao spomenik kulture Republike Hrvatske. Godine 1996. kao posebna zbirka Sveučilišne knjižnice premještena je u Dom hrvatskih branitelja (nekadašnji Mornarički kasino /Marine-Kasino/). Mornarička knjižnica u Puli sadrži 6.757 naslova u 20.371 svezaka - od toga oko 13.000 sv. monografija i oko 7.000 sv. časopisa, godišnjaka i novina (od toga oko 800 sv. časopisa s područja znanosti o moru). To su isključivo znanstvene i stručne publikacije znanstvenih udruga i ustanova iz gotovo cijelog svijeta (najviše iz Europe, ali i iz SAD, Rusije, Japana, Južne Amerike) koje su objavljene od XVI. stoljeća do 1918. godine. Sačuvane su 3 knjige iz 16. st. i 10 knjiga iz XVII. st, a najveći dio fonda (oko 85%) je iz XIX. st.

U dobra koja se čuvaju pod ingerencijom Hrvatskog radija - Radio Pula spada glazbena zbirka Renato Pernić, a provodi se i program digitalizacije navedene arhivske građe na CD-e. Do sada je završeno deset CD-a, a u pripremi su 11. i 12., uz stalnu potporu iz gradskog proračuna. Pokretna kulturna dobra smještena su na području Grada Pule, koja spadaju u red visoke zaštite, unijeta su u registar zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske, a tu se može uvrsitit Ikonostas u crkvi Sv. Nikole, temeljem rješenja br. 207/2 od 10.11.1965., br. registra: 4 - pokretna kulturna dobra).

Nematerijalna kulturna dobra grada Pule, treba sagledati u duhu odredbi Zakona o očuvanju kulturnih dobara mogu biti razni oblici i pojave duhovnog stvaralaštva što se prenosi predajom ili na drugi način (jezik, dijalekti, govori i toponimska, usmena književnost svih vrsta, folklorno stvaralaštvo u području glazbe, plesa, predaje, igara, obreda, običaja, kao i druge tradicionalne pučke vrednote, tradicijska umijeća i obrti). Očuvanje nematerijalnih kulturnih dobara provodi se izradbom i čuvanjem zapisa o njima, kao i poticanjem njihova prenošenja i njegovanja u izvornim i drugim sredinama.